Slap uspomena me poklopi kad idem niz Bolničku.
Autobus br. 14, koji ovom ulicom ide za Podhrastove, prema staroj kući na Breki.
Majin stan na Višnjiku, tik uz ovu autobusku rutu.
Izlasci u Kuk sa prvim momkom i njegovim društvom.
Samirov i moj ispit iz Tjelesnog na KCUS-u, na prvoj godini Fakulteta, pa kafa i smijeh do suza u nekadašnjoj slastičarnoj na ćošku kod Druge gimnazije. Zaboravila sam kako se zove, pretražim internet i vidim da se zvala Dvije ruže, držao je Đulbehar Jonuzi.
Dolaze sjecanja iz proslosti. Mora da i ti imas pofino godina ko i ja
50 okruglo. Možda smo generacija?
<3
❤️❤️❤️
Kako neke ulice čovjeku vrate cijeli jedan život u nekoliko koraka… Baš lijepe uspomene, sve tako obično, a opet veliko. ❤
Citavo Kosevo i prema gore, Jezero, Breka, to mi je kao povratak kuci.