Paradoksalno je da je u Sarajevu najživlji Klinički centar, a parkovi skoro pusti. Prolazim pored nekih zgrada i zgradica u krugu KCUS-a, mislim da li je uopće sigurno tuda prolaziti, a iza njih stoje ljudi u grupicama i pričaju, šute, čekaju. U jednom ćošku razvaljen bolnički krevet pun opalog lišća, iza njega ljudi. Zgrada prekrivena limom, i na njemu stoje dvojica i pričaju. U svim ćokovima, iza porušenih zidova, poneko stoji ili sjedi, sam ili u društvu. Nema praznog mjesta. U zgradama kao na koncertu. Radiologija puna. Na DIP-u uvijek gužva. Dermatologija – ljudi sjede na klupama duž zidova, i pored njih stoje drugi, osjeća se zadah kad uđeš.
Malo kasnije silazim niz Bolničku do parka kod Druge gimnazije, u kojem je bolnički mir i tišina jer su svi na KCUS-u.
Tugo moja 🤣
Sigurno ima i po parkovima raje, samo možda ne u tom periodu dana.
Kad izađu s KCUS-a, sjednu malo da odmore.
Joj pustinje. Nidje ziva roba
I neka tišina, podsjetilo me na rat.
Mladost sve više živi sakribena iza ekrana kompjutera i telefona, a oni iz parka se preselili na KCUS. Tragikomdija kako nina natuknu, ali meni svaki toponim Sarajeva <3 hvala 🙏
Tačno, upravu si. I ja volim Sarajevo, čitav život sam tu, i baš mi teče venama.