Ima nešto u starim kartama koje su dugo ležale neotvorene. Dok ih odmotavam ili rasklapam, onako savijene oko drvenog držača, ili presavijene u pravougaonike, očekujem da poispadaju sve te sakrivene tajne.
Kao da se neko skida do gola. Ogoljava se.
Uhvaćeni dijelovi stvarnosti.
Na jednoj piše Mittlerer Thüringer Wald. Zamišljam kako je sad tamo, da li puše vjetar kroz tu zelenu boju na karti? Sigurno je zrak još leden na obrazima. I miriše bor. Ciklame su počele cvjetati. Njihovo pjegavo lišće.
Ena! Jedva te prepoznah u novim kartama! 🥰🥰🥰
Draga Rikice, nešto sam se podijelila, tri stranice. Sad znaš kako je u mojoj glavi.