Pratim stranicu na koju policija postavlja snimke kako isključuje pijane iz saobraćaja i iz jednog auta izlazi ženska osoba, usko odijelo, sise upolje, dupe J. Lo, visoke potpetice, nakit, sjajna, crna kosa preko leđa, ali ne vidi se glava, i kaže joj policajac Gospođo, da li ste pili? i kaže ona, UNJKAVIM, PISKAVIM, POLUKREŠTAVIM GLASOM…
imala sam četiri noćne more: Na kraju svakog sna sam govorila sebi Probudi se, probudi se i probudila bih se, tako da je to olakotna okolnost.
Sjećam se svog prvog bijega u maratonsko čitanje. Bila sam u višim razredima osnovne, i kad moj rođak ode na posao, ulazila bih u njegovu sobu i tu ostajala do kasno, čitajući njegov štek romana Američki nindža. Usput bih mu očistila sobu i oprala veš, pošto sam clean freak. Drugi put je to bilo pred…
Gledam tetovaže na prolaznicima. Volim ih vidjeti na drugima, ali sebi nikad ne bih ništa tetovirala. Onako, iz zabave, razmišljala sam šta bih ja, eto, da hoću, tetovirala. Sarajevski cityline sigurno, ali onaj Novog Grada, gdje je ostao dobar dio mene. Kćerkino ime, to sigurno. I na kraju, mali Lacerta muralis kod članka, podsjetnik na…
Neki dan sretnem bivšeg, u pedesetoj se popeo na trotinet i izgleda sav važan, kao da vozi BMW. Vazda klošar. Htjede da stane i da se pozdravi, ali mu ja mahnem rukom da nastavi. Razmišljam kako sam ga, od 2002. godine, kad smo se razišli, vidjela sam jednom, u igraonici, oboje smo doveli djecu da…
Sinoć, u gluho doba, pošaljem kolegici s posla, s kojom stalno pijem kafu i koja radi sprat iznad mene, ovaj link
Sretnemo se tako nas troje na Vilsu: kad smo imali šesnaest, sedamnaest godina, ja sam bila zaljubljena u njega, on u moju drugaricu, ona u njegovog druga, a taj drug u mene. Ratni drugovi, raja iz ulaza, još odmalena. Taj drug, koji je bio zaljubljen u mene, uvijek je svirao na gitari pjesmu Mornar od…
Sreća je u liku lubenice. Dani su mirni, za lektire. Emotivno sam nedostupna. Ljeto nadolazi, kao tijesto na toploj podlozi. Vruća čaša vode svako jutro i muškatle na balkonu. Na tuji uz moj prozor čuče našušurene vrane. Sarajevo još uvijek diše na škrge, plivajući Miljackom. Život se smiruje kao mlijeko u čaši.
Za jedan od svojih većih životnih uspjeha smatram kad ljude koji pišu na internetu i pišu bolje od razvikanih pisaca, npr., Jergovića, nagovorim da objave svoje priče, pjesme, romane ili bar učestvujem u tom nagovaranju. Jedan takav moj “projekt” je danas članica Društva pisaca Bosne i Hercegovine, a ja uživam u čitanju njenih priča. A…
Razmišljam o jednom razgovoru u ljetnoj bašti Filozofskog fakulteta, kada je jedan profesor upitan da li će iznad njegove glave, i svih drugih glava, ikad biti nula, koja označava da je uradio sve poslove, završio sve projekte, napisao sve knjige i radove? Svima želim da se ta nula nikad ne pojavi. Da, kada smrt dođe,…